Postoje ljudi s kojima razgovaraš — i imaš osjećaj da te “čitaju” bez ikakvog napora.S njima ne moraš birati savršene riječi, objašnjavati sve deset puta ili se braniti. Jednostavno govoriš — i razumiju te.
Postoje ljudi s kojima razgovaraš — i imaš osjećaj da te “čitaju” bez ikakvog napora.
S njima ne moraš birati savršene riječi, objašnjavati sve deset puta ili se braniti. Jednostavno govoriš — i razumiju te.
I ono najzanimljivije: to nije ni magija ni urođeni talent.
To je skup vještina koje se mogu razviti.
Empatija nije samo “sažaljenje” ili “logičko razumijevanje”.
To je sposobnost primijetiti ono što osoba ne izgovara naglas.
Intonaciju.
Pauze.
Pogled koji na trenutak skrene u stranu.
Empatična osoba ne čuje samo sadržaj riječi, nego i emocionalni podtekst.
Zbog toga se uz nju osjeća sigurnost: nisi osuđena — nego si shvaćena.
Nisu sve misli spremne odmah biti izrečene.
Nisu svi osjećaji spremni odmah izaći na površinu.
Ponekad je osobi potrebno vrijeme da dođe do suštine — čak i unutar sebe.
I upravo tu strpljenje postaje rijetki luksuz:
ne prekidati, ne požurivati, ne “dovršavati tuđe rečenice”.
Paradoks je da se upravo spor razgovor često pokaže najtočnijim.
Šutnja ne znači slušanje.
Slušati znači sudjelovati.
Lagani kim glavom.
Pitanje: “i što si tada osjetila?”.
Zanimanje za detalje, ne samo za činjenice.
Kada osoba osjeti da je zaista slušana, počinje govoriti dublje. I iskrenije.
Otvorenost nije slaganje.
To je spremnost priznati: “tvoje iskustvo može biti drugačije od mog, i jednako je stvarno”.
Često gubimo razumijevanje upravo kada počnemo dokazivati tko je u pravu.
Ali razumijevanje ne nastaje u sukobu.
Nastaje u prihvaćanju razlika.
Nemoguće je biti shvaćen ako se skrivaš.
Iskrenost nije grubost niti “reći sve što ti padne na pamet”.
To je jasnoća: što osjećam, što mislim i što mi je važno.
Kada u razgovoru nema igre ni skrivenih značenja, druga osoba te više ne mora “pogađati”.
Ljubaznost ne znači slabost.
To je sposobnost ne povrijediti, čak i kada postoji iritacija ili umor.
Ponekad osobi nije potrebna rješenje, nego osjećaj:
“sa mnom je sve u redu, nisam odbačena”.
I upravo to omogućuje ljubaznost.
Ali važno je zapamtiti i drugo: ljubaznost ne ukida granice.
Ne reagiramo uvijek na druge ljude.
Ponekad reagiramo na vlastite prošle emocije, strahove i iskustva.
Svjesnost je sposobnost prepoznati:
“Je li ovo o njemu ili o meni?”.
Što bolje razumijemo sebe, to manje iskrivljujemo sliku drugih ljudi.
I kontakt postaje čišći i iskreniji.

Ova stranica koristi kolačiće kako bi vam pružila bolje iskustvo pregledavanja. Korištenjem ove web stranice slažete se s našim korištenjem kolačića.