„Učim ponovno živjeti“: Sharon Stone o boli, istini i snazi da budeš svoja

Devedesetih je njezino ime bilo sinonim za senzualnost. Danas je sinonim za dubinu. Sharon Stone više nije samo glumica — ona je žena koja je prošla kroz potpuno poništenje i od toga stvorila umjetnost.

Devedesetih je njezino ime bilo sinonim za senzualnost. Danas je sinonim za dubinu. Sharon Stone više nije samo glumica — ona je žena koja je prošla kroz potpuno poništenje i od toga stvorila umjetnost.

Njezina nova foto-priča za švicarski magazin Schön! Switzerland nije još jedna glamurozna naslovnica. To je vizualna metafora ponovnog rođenja. Podvodne fotografije Michaela Mullera ne teže spektaklu, već unutarnjoj tišini. One pričaju o putovanju koje počinje kada misliš da je sve već rečeno.

U tom duhu Sharon je dala iskren intervju — bez sjaja i filtera. Govorila je o zdravlju, godinama, pogreškama, ulogama i o ljubavi koju si nije uvijek znala dati.

Godine 2001. doživjela je moždani udar s krvarenjem u mozak. Izgubila je vid, sluh, sposobnost čitanja i pisanja. Borila se za život — doslovno. I morala je učiti živjeti ispočetka.

„Kad čujem žene kako kažu da nisu svoje tijelo, poželim vrištati. To govore samo one koje ga nikada nisu izgubile“, priznaje Sharon.

To nisu samo riječi. To je iskustvo žene koja je shvatila koliko su tijelo i duša povezani. I da briga o sebi nije luksuz, već preduvjet da budemo prisutni u vlastitom životu.

Sharon se ponovno pojavljuje na velikom ekranu. U filmu Nobody 2 glumi negativku — inteligentnu i opasnu ženu koja manipulira kroz društvene mreže. No za nju najvažnija nije radnja, već motivacija.

„Htjela sam prikazati okrutnost kao dio nove kulture. To nije samo uloga — to je izazov. Učila sam bacati noževe. Ne zbog reklame. Nego da bih zaista osjetila što moj lik proživljava.“

U njezinom glasu nema umora. Nego zrela snaga izbora. Izbora sebe. Svoje istine. Svoje dubine.

„Odabrala sam težak put. Nije bio ravan. Ali svaki zaokret vodio me tamo gdje sam trebala biti“, kaže Sharon.

Danas je njezin put iskreni razgovor sa samom sobom. Umjetnost bez maski. I majčinstvo u kojem ne glumi savršenu majku.

„Preuzimam odgovornost — za sve. I to dijelim sa svojom djecom. To je najvažniji posao mog života. On mijenja mene. I moju umjetnost.“

Sharon vjeruje: žene u Hollywoodu nikada nisu bile „iza“. One su uvijek bile ispred. Sad se to napokon može reći naglas. Više ništa ne mora dokazivati. Ona djeluje. I nadahnjuje.

Slikarstvo, film, projekti, bliski ljudi — to nije epilog. To je novo poglavlje. U kojem žena nije samo preživjela. Ona je procvjetala.