2030. godina i nova stvarnost žena: hoće li gotovo polovica žena zaista biti sama?

Još donedavno priča o uspješnoj ženi gotovo je uvijek završavala na isti način: karijera, ljubav, vjenčanje, djeca, dom s toplom kuhinjom i obiteljskim večerama.

Još donedavno priča o uspješnoj ženi gotovo je uvijek završavala na isti način: karijera, ljubav, vjenčanje, djeca, dom s toplom kuhinjom i obiteljskim večerama. Danas taj scenarij više ne izgleda kao jedini ispravan put. Sve više žena gradi život prema vlastitim pravilima, odgađa brak, ne žuri s majčinstvom ili svjesno bira život bez partnera.

Upravo zato se posljednjih nekoliko godina diljem svijeta aktivno raspravlja o prognozi međunarodne financijske kompanije Morgan Stanley: do 2030. godine oko 45 % žena u dobi od 25 do 44 godine moglo bi biti bez partnera i bez djece.

Zvuči zabrinjavajuće. No znači li to doista da ulazimo u krizu? Ili jednostavno živimo u vremenu u kojem ženski život više nema samo jedan mogući scenarij?

Samoća ili sloboda: zašto je ova brojka izazvala toliko rasprava

Prognoza je brzo obišla svjetske medije jer je otvorila vrlo osjetljivu temu.

Za neke je tih 45 % znak demografske krize.

Za druge je to dokaz da žene više nisu spremne pristajati na veze pod svaku cijenu.

A istina je, kao i često, negdje između.

Žena koja je sama danas ne znači nužno i nesretnu ženu.

Svijet se promijenio brže od naših predodžbi o ženskoj sreći

U posljednjih dvadeset godina život žena promijenio se iz temelja.

Danas žena može:

• izgraditi uspješnu karijeru;
• pokrenuti vlastiti posao;
• putovati svijetom;
• sama kupiti stan ili kuću;
• živjeti u drugoj zemlji;
• raditi na daljinu.

Ono što je nekada bilo iznimka postalo je svakodnevica.

A zajedno s novim mogućnostima promijenili su se i prioriteti.

Zašto ekonomija pažljivo prati žene koje žive same

Zvuči neočekivano, ali ekonomisti već dugo govore o fenomenu koji nazivaju sheconomy – gospodarstvu u kojem su žene u središtu kao potrošačice, zaposlenice i poduzetnice.

Žene koje žive same češće ulažu u sebe.

Najviše troše na:

• obrazovanje;
• ljepotu i zdravlje;
• sport;
• putovanja;
• mentalno zdravlje i psihologiju;
• udoban dom;
• hobije i osobni razvoj.

Zapravo predstavljaju ogromnu skupinu potrošačica kojoj se prilagođava sve više proizvoda i usluga.

Karijera ili obitelj? A što ako više ne moramo birati?

Dugo je društvo ženama nudilo samo dvije mogućnosti.

Ili posao.

Ili obitelj.

No nova generacija sve češće pokušava spojiti obje uloge.

Problem je što to u mnogim zemljama još uvijek nije lako.

Nedovoljna podrška roditeljstvu, skupi vrtići, visoke cijene stanovanja, rast troškova života i gospodarska nesigurnost tjeraju mnoge žene da odgađaju odluku o djeci.

Zašto natalitet pada gotovo posvuda

To više nije problem jedne države.

Europa, Južna Koreja, Tajvan i Japan suočavaju se s vrlo sličnim trendovima.

Ljudi se vjenčavaju kasnije.

Kasnije postaju roditelji.

A ponekad roditeljstvo uopće ne odaberu.

Razlozi su različiti:

• financijska nesigurnost;
• visoki troškovi života;
• želja za profesionalnim ostvarenjem;
• teško pronalaženje partnera sa sličnim vrijednostima.

Jesu li društvene mreže upoznavanje učinile lakšim... ili težim?

Na prvi pogled čini se da je danas pronaći ljubav lakše nego ikada.

Dovoljno je otvoriti aplikaciju.

No psiholozi govore o drugom fenomenu – paradoksu izbora.

Kada postoji previše mogućnosti, postaje puno teže odlučiti se za jednu osobu.

Tome se pridružuju:

• strah od pogrešnog izbora;
• idealizirane slike života na društvenim mrežama;
• sve veća očekivanja od veze.

Rezultat je više poznanstava, ali ne nužno i više stabilnih odnosa.

Samoća više nije riječ koje se treba bojati

Prije deset godina rečenica „ona je sama” često je zvučala kao izraz sažaljenja.

Danas sve više žena otvoreno kaže:

„Sama sam i dobro mi je.”

To ne znači odustati od ljubavi.

To znači odustati od odnosa u kojima nema poštovanja, sigurnosti i mira.

No je li samoća uvijek izbor?

Tu počinje najvažniji dio razgovora.

Nisu sve žene same zato što to žele.

Postoji i druga strana priče:

• emocionalna iscrpljenost nakon loših veza;
• strah od ponavljanja bolnog iskustva;
• teškoće u pronalaženju osobe s kojom se osjećaju povezano;
• izolacija u velikim gradovima.

Samoća može biti ugodna i oslobađajuća.

Ali može biti i duboko bolna.

O tome se govori mnogo rjeđe.

Zapad u tome vidi kulturnu promjenu

Zanimljivo je da u mnogim zemljama ova prognoza nije doživljena kao katastrofa.

Naprotiv, mnogi je vide kao potvrdu da žene imaju pravo živjeti onako kako žele.

Ne udati se samo zato što „je vrijeme”.

Ne imati djecu samo zbog društvenog pritiska.

Ne ostati uz toksičnog partnera samo kako ne bi bile same.

To je doista velika kulturna promjena.

Što čeka ljubavne veze u budućnosti?

Možda samo iznova definiramo što partnerstvo zapravo znači.

Umjesto ideje „ostati zajedno pod svaku cijenu”, sve važniji postaju:

• emocionalna kompatibilnost;
• poštovanje osobnih granica;
• ravnopravnost;
• zajedničke vrijednosti;
• emocionalna zrelost.

Kvaliteta veze polako postaje važnija od samog statusa veze.

Trebamo li se bojati 2030. godine?

Vjerojatno ne.

Prognoze opisuju trendove, a ne sudbinu svake pojedine osobe. One ne znače da je gotovo polovica žena osuđena ostati bez ljubavi ili obitelji.

Prije pokazuju da ženski život postaje raznolikiji i da danas postoji mnogo više putova do sreće nego ikada prije.