Mnoge žene, osobito na početku bračnog života, miješaju zdrave granice s hladnoćom ili egoizmom. Čini se da bi ljubav trebala biti potpuna: sve dijeliti napola, osjećati isto, živjeti samo „u dvoje“. No u stvarnosti, upravo su jasne granice taj tihi „cement“ koji održava ljubav živom, punom poštovanja i trajnom.
Mnoge žene, osobito na početku bračnog života, miješaju zdrave granice s hladnoćom ili egoizmom. Čini se da bi ljubav trebala biti potpuna: sve dijeliti napola, osjećati isto, živjeti samo „u dvoje“. No u stvarnosti, upravo su jasne granice taj tihi „cement“ koji održava ljubav živom, punom poštovanja i trajnom.
Romantična ideja „mi smo jedno“ zvuči lijepo, ali u stvarnosti često vodi gubitku sebe.
Zdrav brak je prostor u kojem se čuju dva glasa, gdje svatko ima vlastite želje, ciljeve i osobno vrijeme.
Granice nisu zidovi, nego dogovori koji čine vezu sigurnom i stabilnom.
One pomažu razumjeti:
Kada su granice nejasne, jedan partner počinje nestajati u drugome. Tada nastaje emocionalna ovisnost: sreća jedne osobe u potpunosti ovisi o raspoloženju i postupcima druge. U takvom braku riječ „ne“ gotovo nestaje, a ljubav postaje obaveza.
Reći: „Treba mi malo vremena za sebe“ ne znači odbaciti muža. To znači brinuti se o sebi kako bi kasnije mogla ponovno biti prisutna uz njega s toplinom i pažnjom.
Poštovati granice znači moći se ne slagati, ne bojati se razgovarati i ne trpjeti poniženje — čak ni u svađi.
Kada oba supružnika razumiju i poštuju granice jedno drugoga, između njih se rađaju povjerenje i iskrenost. Sukobi i dalje postoje, ali postaju konstruktivni, a ne razorni.
Zdrave granice u braku nisu prepreke, nego mostovi po kojima možete ići jedno prema drugome uvijek iznova, ne gubeći sebe putem.
Takav brak nije o „trpljenju“ ili „navikavanju“, već o slobodi da budeš svoj uz osobu koju voliš.

Ova stranica koristi kolačiće kako bi vam pružila bolje iskustvo pregledavanja. Korištenjem ove web stranice slažete se s našim korištenjem kolačića.