Zašto neki ljudi ne mogu živjeti bez veze, dok se drugi osjećaju potpuno zadovoljno sami: nije stvar u ljubavi

Neki instaliraju aplikacije za upoznavanje već tjedan dana nakon prekida. Neki odlaze na spojeve gotovo svakog vikenda. A neki iskreno odgovaraju na pitanje: «Imaš li nekoga?» jednostavnim: «Ne. I zasad mi je sasvim dobro.»

Neki instaliraju aplikacije za upoznavanje već tjedan dana nakon prekida. Neki odlaze na spojeve gotovo svakog vikenda. A neki iskreno odgovaraju na pitanje: «Imaš li nekoga?» jednostavnim: «Ne. I zasad mi je sasvim dobro.»

I upravo tada počinju začuđeni pogledi.

«Kako je moguće da netko ne želi vezu?»

Ili, s druge strane:

«Zašto tako očajnički tražiti nekoga?»

Zapravo, oba su stava potpuno normalna. Jedino je pitanje: što se krije iza vašeg izbora?

Ljubav ili strah od života bez ljubavi?

Svi želimo biti voljeni. To je prirodna ljudska potreba.

No želja za vezom može imati vrlo različite razloge.

Jedna osoba sanja o tome da život podijeli s nekim tko će joj biti partner, prijatelj i oslonac.

Druga, pak, ne traži toliko ljubav koliko bijeg od unutarnje praznine.

Upravo tu prolazi tanka, ali vrlo važna granica.

Kada vam se čini da život bez partnera gubi smisao, kada svaka poruka izaziva tjeskobu, a svaka šutnja izgleda kao katastrofa, problem više nije u vezi.

Problem je u unutarnjem osjećaju nedostatka.

Zašto neki ljudi neprestano traže ljubav

Gotovo svatko poznaje ženu koja gotovo nikada nije sama.

Tek što jedna veza završi, druga već počinje.

Sa strane to može izgledati vrlo romantično.

No ponekad je razlog sasvim drukčiji.

Osoba se toliko boji ostati sama sa svojim mislima da nova ljubavna priča postaje svojevrsni emocionalni lijek protiv boli.

Stalno joj je potrebna potvrda vlastite vrijednosti.

«Ako me vole, znači da vrijedim.»

Bez toga se njezino samopouzdanje doslovno raspada.

Takvi ljudi vrlo teško podnose i najmanje stanke u komunikaciji, neprestano čekaju poruke, brinu se zbog sitnica i burno reagiraju čak i na najmanje udaljavanje partnera.

I nije riječ o jačini osjećaja.

Riječ je o strahu od napuštanja.

Ljubav ne bi trebala liječiti samopouzdanje

Često očekujemo da će nas upravo druga osoba učiniti sretnima.

Da će nas voljeti.

Da će nas umiriti.

Da će nam pružiti osjećaj sigurnosti.

Da će ispuniti sve naše unutarnje praznine.

No nijedna veza ne može ispuniti takvu zadaću.

Partner nije psihoterapeut, nije spasitelj i nije osoba koja vam svaki dan mora dokazivati koliko vrijedite.

Ako se vaše samopoštovanje temelji isključivo na tome da je netko uz vas, svaka svađa može se pretvoriti u osobnu tragediju.

A što ako osoba uopće ne traži vezu?

U društvu se to često doživljava gotovo kao nešto neobično.

«Možda jednostavno nema sreće u ljubavi?»

«Vjerojatno se boji muškaraca.»

«Biološki sat otkucava...»

No stvarnost je mnogo složenija.

Mnogi ljudi svjesno odluče napraviti pauzu.

Nakon teškog razvoda.

Nakon toksične veze.

Nakon emocionalnog iscrpljenja.

Ili jednostavno zato što u ovom razdoblju života žele graditi karijeru, putovati, bolje upoznati sebe i ne žuriti.

I to je potpuno zdrav izbor.