Psihoterapija nije čarobni gumb nakon kojeg život odjednom postane lakši. To je proces koji ponekad nalikuje renoviranju vlastite duše: u početku ima više prašine nego ljepote, a rezultati dolaze postupno. Zato se mnoge žene u jednom trenutku zapitaju: „Ima li uopće smisla nastaviti?“
Psihoterapija nije čarobni gumb nakon kojeg život odjednom postane lakši. To je proces koji ponekad nalikuje renoviranju vlastite duše: u početku ima više prašine nego ljepote, a rezultati dolaze postupno. Zato se mnoge žene u jednom trenutku zapitaju: „Ima li uopće smisla nastaviti?“
Odgovor nije uvijek očit nakon nekoliko seansi. No postoje znakovi koji govore ono najvažnije – napredujete. Čak i ako se promjene čine malima, upravo one često označavaju početak velike unutarnje transformacije.
Prvi i najvažniji znak je da se počinjete osjećati drugačije.
Možda još niste riješili sve svoje poteškoće, ali primjećujete da:
To ne znači da je život postao savršen. To samo znači da ga živite s manje unutarnje borbe.
A to je već veliki napredak.
Mnogi misle da je dobar psihoterapeut osoba koja vas uvijek podržava i sa svime se slaže. U stvarnosti nije tako.
Ponekad terapeut postavlja neugodna pitanja ili vas potiče da na situaciju pogledate iz potpuno drugačije perspektive. I to može biti teško.
Ali ako se pritom osjećate sigurno, ne bojite se biti ranjivi i znate da vas nitko neće osuđivati, među vama se razvija terapijsko povjerenje.
Za mnoge žene to je prvi odnos u kojem mogu iskreno govoriti o svojim osjećajima, bez straha da su „previše“.
Najbolnija otkrića na terapiji često postanu i najvrjednija.
Odjednom shvatite da:
Takvi obrasci ponašanja često su godinama djelovali potpuno automatski. Kada ih počnete primjećivati, može se pojaviti otpor ili čak razočaranje.
Ali upravo ta svijest otvara mogućnost da promijenite svoj životni obrazac.
Ovo je jedna od najljepših promjena, iako se ne događa uvijek brzo.
Možda primjećujete da:
Zanimljivo je da promjene u terapiji često počinju iznutra, ali vrlo brzo postanu vidljive u odnosima s partnerom, roditeljima, prijateljicama ili kolegama.
Kada se promijeni vaš način reagiranja, mijenja se i dinamika odnosa.
Još u djetinjstvu svaka od nas naučila je štititi se na način koji je tada bio moguć.
Neke su postale „dobre djevojčice“ koje svima udovoljavaju.
Neke su šutjele.
Neke su pokušavale sve kontrolirati.
A neke su bježale u posao ili stalno spašavale druge.
Terapija pomaže prepoznati te strategije i postupno odustati od onih koje vam više ne koriste.
Možda ste prvi put dopustili sebi reći „ne“.
Ili ste prestali ispričavati se za svaku sitnicu.
Ili više ne osjećate odgovornost za emocije svih ljudi oko sebe.
Upravo takve promjene znače da stare automatske reakcije postupno ustupaju mjesto novim, zdravijim načinima života.

Ova stranica koristi kolačiće kako bi vam pružila bolje iskustvo pregledavanja. Korištenjem ove web stranice slažete se s našim korištenjem kolačića.