Ravnopravnost koja se nije dogodila: zašto žene i dalje nose sav teret na svojim leđima

Kad su se žene borile za svoja prava, željele su slobodu, mogućnosti i poštovanje. No, nešto je pošlo po zlu. Umjesto ravnopravnosti, često vidimo situaciju u kojoj žena ne samo da mora sama zarađivati, već i dalje obavlja sve kućanske poslove, sama odgaja djecu i nosi se sa svim poteškoćama bez ikakve stvarne podrške. Je li to ravnopravnost?

A kada žene izraze svoje nezadovoljstvo, uvijek se pojavi ista fraza: „Što ste htjele? Same ste to tražile!“ No, analizirajmo stvar: jesu li žene doista dobile ono za što su se borile? Ili smo suočeni s još jednom dobro upakiranom manipulacijom?

Prijetnja broj jedan: „Sad sve radiš sama!“

Jedna od najčešćih prijetnji koju muškarci upućuju ženama zvuči ovako: „Htjele ste neovisnost? Sada se same snalazite!“ No, postoji jedna sitnica: većina žena je oduvijek sve radila sama! Žena napusti muža koji je pio, nije radio, nije pomagao s djecom – i onda čuje: „Sad ćeš se morati sama brinuti za sve!“ No, što se zapravo promijenilo? Ona je to već radila i prije. Tko tu koga pokušava zastrašiti?

Prava ravnopravnost znači da partneri ravnopravno dijele odgovornosti. Ako je žena i prije sama nosila sav teret, a nakon razvoda i dalje radi isto, ali bez muškarca koji je samo dodavao probleme, onda to nije gubitak podrške – to je oslobođenje od nepotrebnog tereta.

Prijetnja broj dva: „Onda plaćaj sama svoju kavu!“

Još jedan omiljeni argument – famozna šalica kave. Godinama se vode rasprave o tome tko treba platiti u kafiću i zašto bi žene sada trebale same plaćati svoj račun. No, budimo iskreni: problem nije u novcu. Muškarac koji je zaista zainteresiran za ženu, koji želi pokazati pažnju, neće se cjenkati oko računa. Ako se veza svodi na pitanje „Tko treba platiti 3 eura za cappuccino?“, onda problem seže puno dublje.

Financijska neovisnost ne znači da žena odbija pažnju. To jednostavno znači da sada može birati hoće li ju prihvatiti ili ne. Ako muškarac želi pokazati interes, učinit će to. Ako želi pregovarati o svakoj kuni – to je njegovo pravo. No, očekivati vječnu zahvalnost zbog plaćene kave – u najmanju ruku, smiješno je.

Prijetnja broj tri: „Onda se uopće neću ženiti!“

I, naravno, završna prijetnja: „Onda se nitko više neće ženiti!“ Odlično! No, problem je u tome što sve više žena već odavno ne vidi brak kao vrhunac svog života. Moderna žena može izgraditi karijeru, putovati, financijski se osigurati i raditi ono što voli – bez potrebe za suprugom. Ako muškarac nije spreman ulagati u vezu, njegov izostanak nikoga ne brine.

Nekada je brak bio pitanje preživljavanja. Danas je to izbor. A ako netko misli da će nedostatak bračne ponude nekoga uplašiti, onda je zapela u prošlom stoljeću.

Zaključak: gdje je prava ravnopravnost?

Prava ravnopravnost nije kada žena mora sve raditi sama. I nije kada muškarac demonstrativno odbija pridržati kaput kako bi nešto dokazao. To je kada oba partnera imaju jednake mogućnosti, ali su i spremni ulagati u odnos, podržavati jedno drugo i biti jednaki ne samo u pravima, već i u obvezama.

Manipulacije tipa „Htjeli ste ravnopravnost? Evo vam je!“ samo su pokušaj preusmjeravanja pažnje s pravog problema na zgodan mit. No, ako pažljivo pogledamo tko je u ovoj situaciji zaista u nepovoljnom položaju, postaje očito: ta neovisna žena nimalo ne izgleda kao žrtva.