Previše ljubazna = previše zgodna. Zašto je vrijeme da prestaneš svima željeti ugoditi

Uvijek se smiješiš, uvijek slušaš, ohrabruješ, pristaješ, prilagođavaš se, pomažeš... A onda, kad dođeš kući, srušiš se na krevet s mislima: „Zašto sam opet progutala ono što sam htjela reći?“ ili „Zašto radim više za druge nego oni za mene?“

Ako se prepoznaješ — dobrodošla u klub „Previše ljubaznih“. I iskreno, možda je vrijeme da se povučeš. Evo zašto:

Tvoja ljubaznost nije uvijek čitana kao ljubaznost

Misliš da biti ljubazna znači biti dobra osoba. A netko u tvom okruženju misli da je to „zeleno svjetlo“ za besplatan servis: „Pazi na moju djecu, pomozi mi s izvještajem, slušaj moje pritužbe noću, a sve to bez zahvalnosti, pa ti si ljubazna.“
Ljubaznost bez granica je kao pita bez oblika: može biti ukusna, ali se izlije i gubi oblik. Prava ljubaznost ne bi smjela poništiti poštovanje prema sebi.

Ti tiho patiš — a izgaranje ti se oglašava glasno

Ne kažeš „ne“ jer ne želiš povrijediti. Ali koga na kraju povrijediš? Sebe. I tvoj popis „to sam napravila, ali nisam htjela“ raste brže od reda u Zari na sniženju. Unutra se nakuplja umor, ljutnja, osjećaj nepoštenja. I onda — bum — već ležiš u apatiji, mrzeći sve kojima si nedavno osmijehnula.

Što više pokušavaš ugoditi, to manje vjeruješ u sebe

Jesi li primijetila da oni koji rade manje često dobivaju više priznanja? I pomisliš — „Što nije u redu sa mnom?“
A zapravo, ono što nije u redu je to što svoju vrijednost mjeriš pljeskom drugih. Biti ljubazan ne znači biti siguran u sebe. A biti siguran znači ponekad reći: „Ne, ovo mi ne odgovara“, čak i ako će netko biti povrijeđen. Sigurnost nije glasnoća. To je kad ne izdaš sebe radi pohvala.

Tvoj napredak nije prioritet ako si uvijek ugodna

Kada si zauzeta tuđim problemima, nemaš vremena za svoje snove. Netko želi da budeš tu. Netko želi da pomogneš. Netko želi da „ne budeš naporna“. I ti kažeš: „Ok…“
Ali i ti imaš želje, talente, ciljeve. Ljubaznost ne smije postati kavez. Inače ćeš postati osoba koja će jednog dana probuditi misao: „Zapravo ni ne znam tko sam.“

Gubiš se — jedno „da“ po jedno

Kada stalno glumiš „dobru djevojku“, u nekom trenutku zaboraviš što TI zapravo želiš. Tvoje želje postaju tuđa očekivanja. A tvoje „da“ postaje bespomoćan geste „samo da ne izazovem svađu“.
Zapamti: odbiti nije nepristojno, to je poštovanje prema sebi. Ljudi koji te zaista vole neće otići ako jednom kažeš: „Oprosti, ne mogu.“

Među ljudima si — ali sama

Paradoksalno je da što više pomažeš, to te manje razumiju. Svi misle da si „uvijek na visini“. A kada si odjednom umorna, šutiš, plačeš ili ljutiš se — gledaju te kao bug u sustavu.
Nisi obavezna biti stalni zrak sunca. Imaš pravo biti različita. Pravi odnosi nisu samo o tome „dođi da ti pomognem“, nego i o tome „osjećam se loše — budi tu za mene“.

Ljubazna si — ali neki to vide kao slabost

Postoje ljudi za koje je tvoja nježnost slabost, a ne izbor. Mislit će da te mogu kontrolirati, da mogu vršiti pritisak na tebe i da ćeš na kraju popustiti. Jer, ti si ljubazna.
Ljubaznost bez čvrstoće je poziv na manipulacije. Budi ona koja se smije, ali koja zna svoju cijenu. Ne boji se biti „neugodna“ ako je to iskreno. Ljudi poštuju one koji poštuju sebe.