Ponekad vam šalje slatke poruke. Ponekad nestane. Ponekad ste zajedno, ali češće ste same, s nadom da će sve uskoro postati ozbiljno. I kao da ste par, ali bez riječi, bez planova, bez jamstava.
Ponekad vam šalje slatke poruke. Ponekad nestane. Ponekad ste zajedno, ali češće ste same, s nadom da će sve uskoro postati ozbiljno. I kao da ste par, ali bez riječi, bez planova, bez jamstava. Dobrodošli u svijet situationshipa, orbitinga i drugih oblika “gotovo veza” — gdje je romantika na minimumu, a tjeskoba na maksimumu.
Izvana — iluzija bliskosti. Iznutra — kronična nesigurnost: “Sviđam li mu se?”, “Zašto je sve tako zbunjujuće?”, “Možda sam previše zahtjevna?”. Odgovor je jednostavan: u vezi ste koja zapravo ne postoji.
Budimo iskreni. Ispod je 7 znakova da on nikada nije planirao biti s vama stvarno. I da je vrijeme da ne spašavate to “gotovo”, nego da izaberete sebe.
Čim počnete pričati o “sutra”, on mijenja temu, šali se ili daje nejasan odgovor “vidjet ćemo”. “Ne volim planirati”, “živim za trenutak”, “zašto kvariti stvari razgovorima?” — klasično. Ali u stvarnosti to znači: ne vidi vas u svojoj budućnosti. I iskreno, ne želi ni pogledati tamo gdje ste vas dvoje.
Bio je tu. Nema ga. I opet piše kao da se ništa nije dogodilo. To vas zbunjuje: nije vas ostavio, znači li da je sve u redu? Ne. To je orbiting: drži vas na dohvat, ne približavajući se, ali ni ne puštajući. Da uvijek budete “na mjestu”, ako mu postane usamljeno.
Ne zove kad vam je teško. Ne zanima ga kako vam je prošao dan. Ali piše u 00:17: “Ne spavaš?” — kad mu je dosadno ili mu je usamljeno. Tu je kad on treba. A kad vi trebate — njega nema. To nije veza. To je pogodnost u kojoj ste opcija.
Prošetati? Zauzet je. Gledati film? Nema šanse. Ali “što radiš večeras?” — uvijek je za to. Susreti bez smisla, razgovora, podrške. Samo strast — i to ako mu ne smeta u planovima. Ako se osjećate kao privremena zabava — to i jeste.
Kaže: “Posebna si”, “S tobom je drugačije”, “Nikome nisam tako vjerovao”. Zvuči kao priznanje, ali zapravo je samo prašina u oči. Jer nema nikakvih djela iza toga. Niti podrške. Niti inicijative. Niti stvarnih koraka. Riječi su jeftina zamjena za pravu bliskost ako nisu potkrijepljene djelima.
“Zašto nazivati?”, “Zašto žuriti?”, “I ovako nam je dobro” — sigurno ste to čuli. Ali u stvarnosti njemu je zgodno da ne znate tko ste mu. Dok nema naziva, nema ni obaveza. On prima pažnju, toplinu, podršku — a ništa ne daje zauzvrat. To nije sloboda. To je igra u jednom smjeru.
Pratite svaku njegovu reakciju. Čekate poruke. Pitate se jeste li možda “previše nametljivi”. U zdravoj vezi postoji jedan znak — osjećate se mirno. U “gotovo vezi” je sve suprotno. Stalni stres, nagađanja, čekanja. To nije ljubav. To je tjeskobna privrženost.
Ova stranica koristi kolačiće kako bi vam pružila bolje iskustvo pregledavanja. Korištenjem ove web stranice slažete se s našim korištenjem kolačića.