Jeste li primijetili kako se na društvenim mrežama sve češće pojavljuju fotografije na kojima je lice partnera zamagljeno, ramena odrezana, a pored vas je samo „netko“? Šalice kave, knjige, zalasci sunca — ali nijedan znak vaše ljubavi. Čini se da je javno biti u vezi postalo svojevrsno društveno tabua. Zašto?
Jeste li primijetili kako se na društvenim mrežama sve češće pojavljuju fotografije na kojima je lice partnera zamagljeno, ramena odrezana, a pored vas je samo „netko“? Šalice kave, knjige, zalasci sunca — ali nijedan znak vaše ljubavi. Čini se da je javno biti u vezi postalo svojevrsno društveno tabua. Zašto?
Ponekad je to samo „digitalni bonton“: ne žele svi dijeliti svoj privatni život na internetu. Ali iza toga se krije dublji strah — strah od neuspjeha.
Ako otvoreno „priznajete prava“ na osobu, a veza se raspada, bol postaje javna. Ne proživljavate samo prekid, vi ste osoba kojoj „nije uspjelo“, a svijet gleda s prekorom ili tihim suosjećanjem: „Rekli smo ti“.
To osobni život pretvara u minu. Svaki korak se računa: „Vrijedi li objaviti fotografiju, napisati status, pokazati osjećaje?“
U vremenu kada se čini da su tradicionalne veze osuđene na propast, pokazivanje iskrene privrženosti izgleda naivno. Seks bez obveza postaje ne samo užitak, nego i strategija zaštite: fizička bliskost bez rizika od emocionalne ovisnosti.
Ali iza te sigurnosti skriva se usamljenost. Cinizam i šale o „toksičnim muškarcima“ postaju štit koji štiti od boli, ali sprječava da se proživi prava ljubavna priča.
Odbijanje etiketa poput „on je moj“ ili „ona je moja“ način je da se sačuva prostor u slučaju neuspjeha. Ali s druge strane, javno pokazivanje sreće često je pokušaj skrivanja.
Objavljivanje zajedničkih fotografija nije toliko zbog radosti koliko da se pokaže: „Pogledajte, sve je u redu sa mnom, nisam sama“. Za publiku to se čita kao društvena maskarada — osobnost se gubi u ulozi partnera, a umjesto zavisti javlja se dosada ili iritacija.
Često je iza toga narcistička trauma: priznati da ti nešto treba znači biti ranjiv. Sigurnije je ponašati se kao da ništa nije potrebno, otići prvi ili se uopće ne približavati.
Ali štiteći se, lišavamo se stvarne dubine veze. Veze bez rizika i emocionalnog spajanja nisu život, nego inscenacija.
Neželjeti učiniti vezu javnom je normalno. Razlozi mogu biti različiti: strah od osude, gubitak kontrole nad percepcijom na društvenim mrežama, osobne granice i vrijednosti. Važno je shvatiti da je odluka hoćete li objaviti fotografije ili ne — vaša osobna odluka.
Ako partner traži da se pokažu zajednički trenuci, važno je voditi dijalog. Na primjer: „Nije mi prirodno, ali razgovarajmo o tome što je važno za tebe“. Sposobnost slušanja i uvažavanja želja partnera bez kršenja vlastitih granica ključ je zdrave veze.
Strah od ismijavanja ili odbacivanja je stvaran. Priznati ga je prvi korak. Drugi korak je shvatiti da se iza ovog straha često skriva nevoljkost da se odraste i preuzme odgovornost za svoje izbore i pogreške. Samo radeći na tome samostalno ili s psihologom možete postići pravu intimnost i uživati u vezi.

Ova stranica koristi kolačiće kako bi vam pružila bolje iskustvo pregledavanja. Korištenjem ove web stranice slažete se s našim korištenjem kolačića.