Sigurna si da si samo bezazleno skrolala. Samo jutarnja kava. Samo običan dan. A onda si se odjednom našla na profilu osobe za koju si vjerovala da si ju odavno „pustila“. Sve je, kao, iza tebe — a ruka opet kreće prema još jednom storiju. Prepoznaješ se?
Sigurna si da si samo bezazleno skrolala. Samo jutarnja kava. Samo običan dan. A onda si se odjednom našla na profilu osobe za koju si vjerovala da si ju odavno „pustila“. Sve je, kao, iza tebe — a ruka opet kreće prema još jednom storiju. Prepoznaješ se?
Nisi sama. I nisi čudna.
To je digitalna stvarnost ljubavi, boli i privrženosti. O njoj govori psihoterapeutkinja, ali ju živimo mi — žene koje vole, osjećaju i ponekad… promatraju.
Nekad su rastanci bili stvarni. Danas su iluzorni. Izbrisan je iz tvog života, ali ne i iz tvojih storyja. Više ne razgovarate, ali znaš gdje je bio, što je jeo i s kim se smijao. Nije to samo navika — to je pseudo-prisustvo. Kao da si još uvijek tu, iako nisi.
I najvažnije od svega — nemoj kriviti samu sebe.
Ti si ljudsko biće. Bila si s njim. Bio je dio tvog života. Zanimanje za bivšeg nije slabost. To je sjećanje na vezu koja je nekad imala značenje.
Jednom pogledaš iz znatiželje — što ima novo. Drugi put — završiš na profilu njegove nove cure i počneš se uspoređivati. Onda — slučajno saznaš da sada poklanja cvijeće, iako je tebi govorio: „To je klišej.“ I eto te — više nisi samo gledateljica. Sudjeluješ u predstavi koja je završila, ali se u tebi još igra.
Simptomi digitalne ovisnosti o prošlosti:
Provjeravaš njegov profil čim se probudiš;
Otvaraš lažni račun kako te ne bi primijetio;
Analiziraš svaku novu fotografiju;
Uspoređuješ se s njegovom novom partnericom;
Loše se osjećaš zbog njegovih putovanja i storyja.
Ako si se prepoznala — već si korak bliže rješenju.
Ubaci pauzu. Prije nego što otvoriš njegov profil, izbroji do 20. Impuls često prođe sam od sebe.
Preusmjeri energiju. Kad osjetiš poriv da otvoriš Instagram, okreni se svom tijelu, licu, knjizi ili vježbanju.
Upitaj se: „Zašto to radim?“ — i iskreno si odgovori.
Blokiranje nije slabost. Ponekad je to jedini način da prestaneš testirati samu sebe.
Daj si šest mjeseci. Ako i nakon pola godine još uvijek pratiš — više nije riječ o njemu. Već o nečemu u tebi što traži pažnju.
Živimo u svijetu gdje je prošlost uvijek udaljena samo jedan klik.
Pitanje nije pratiš li ga još.
Pitanje je — kako se osjećaš dok to radiš.
Možda prava odrasla sloboda nije u tome da više ne ulaziš na profil bivšeg.
Nego da možeš ući… i izaći — bez osjećaja.
Samo proskrolati. Kao vremensku prognozu za grad u kojem si nekad živjela — ali više ne živiš.
Ova stranica koristi kolačiće kako bi vam pružila bolje iskustvo pregledavanja. Korištenjem ove web stranice slažete se s našim korištenjem kolačića.